Sveštenomučenik Ignjatije Bogonosac jedan je od najranijih i najznačajnijih svetitelja hrišćanske Crkve, apostolski muž i svedok najstarijeg hrišćanskog predanja.
Život i služba
Sveti Ignjatije bio je episkop Antiohije, jednog od najvažnijih centara ranog hrišćanstva. Predanje kaže da ga je za episkopa postavio sam sveti apostol Petar. Naziv Bogonosac („onaj koji nosi Boga“) tumači se dvojako:
– jer je u srcu nosio Hrista neprestano,
– ili prema crkvenom predanju, jer je bio ono dete koje je Hristos postavio među apostole govoreći: „Ako se ne obratite i ne budete kao deca…“
Ignjatije je živeo u vremenu kada je Crkva još bila progonjena, ali već jasno ustrojena: sa episkopima, prezviterima i đakonima. On je jedan od prvih koji je snažno naglašavao jedinstvo Crkve oko episkopa.
Mučeništvo
Za vreme cara Trajana (98–117), Ignjatije je uhapšen zbog ispovedanja hrišćanske vere. Iz Antiohije je sproveden u Rim, gde je osuđen da bude bačen zverima u amfiteatru. Taj put pretvorio je u hod ka Hristu.
Svestan blizine smrti, pisao je hrišćanskim zajednicama pisma puna vere, smirenja i teološke dubine. Posebno je poznata njegova molba Rimljanima da ne pokušavaju da ga spasu:
„Pustite me da budem hrana zverima, da bih postao čista pšenica Hristova.“
Postradao je oko 107. godine, i time zapečatio svoje svedočenje.
Pisma i značaj
Sačuvano je sedam Ignjatijevih poslanica, koje spadaju među najvažnije spise rane Crkve. U njima govori o:
- evharistiji kao istinskom Telu i Krvi Hristovoj,
- božanstvu Isusa Hrista,
- Crkvi kao živom telu,
- poslušnosti i ljubavi kao temelju hrišćanskog života.
Zbog toga je Ignjatije Bogonosac most između apostolskog doba i kasnije crkvene teologije.
Praznovanje
Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Ignjatija Bogonosca 20. decembra (2. januara po gregorijanskom kalendaru).
Duhovna poruka
Sveti Ignjatije nas uči da vera nije samo ispovedanje rečima, već život spreman na žrtvu, i da se Hristos ne nosi na usnama, nego u srcu – čak i onda kada put vodi kroz stradanje.
